WELLNESS TURIZAM U HRVATSKOJ

Wellness pokret i filozofija je nastala kao odgovor na suvremeni način življenja pojedinca učestalo suočenog sa ubrzanim životnim tempom i stresnom svakodnevnicom, ekološkim zagađenjem i nedovoljnim kretanjem. Wellness osviještava čovjeka da sve više bolesti nastaje kao posljedica stresa i okreće ljude prirodnom načinu života i prehrane.
Slijedeći navedeno, možemo reći da wellness pokret i filozofija predstavlja praktičan odgovor na definiciju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je još davne 1948. g. deklarirala kako zdravlje nije samo odsutnost bolesti i iznemoglosti, već predstavlja stanje potpune fizičke, mentalne i socijalne ravnoteže.

RIMSKE TERME - ZAJEDNIČKI PREDAK TOPLICA I WELLNESS-a 

Na fotografiji: antičke terme u Saloni pokraj današnjeg Solina 

Rimske terme, građene prije otprilike 2.000 godina u cijelom Rimskom carstvu, pa tako i na području današnje Hrvatske, obuhvaćene trima rimskim provincijama: Histria, Dalmatia i Panonia, preteče su današnjeg zdravstvenog i wellness turizma.

Terme (latinski, preko grčkog "thermos": topao) su bile javna kupališta i središte društvenog života Rimskog carstva. U njih se odlazilo svakodnevno, budući da su stanovnici Rimskog carstva voljeli stanje uživanja (voluptas) u koje ih je dovodio boravak u termama. Zatvaranje termi je bila jedna od najgorih kazni koju je gradu mogao nametnuti visoki dužnosnik ili sam car.
U termama su se nalazili bazeni, knjižnice, egzedre (galerije za izložbe koje su bile poput muzeja), šetališta, trijemovi i dr. Kupališni prostor je obuhvaćao svlačionice (apodyterium), prostorije s ugrijanim zrakom (tepidarium), glavnu dvoranu sa hladnom vodom za kupanje (frigidarium), tople kupelji tj. glavnu vruću dvoranu (caldarium), tzv. „mokru parnu kupelji" (sudatorium), vruću i suhu sobu za znojenje uglavom okruglog oblika, koja se prolijevanjem vode lako pretvarala u „suhu parnu kupelj" (laconicum), bazene za plivanje (piscina, natatio ili piscina natatoria), vježbaonice (palaestra), multifunkcionalne dvorane (basilica thermarum), klub ili sobu za okupljanje profesionalnih sportaša (Curia Athletarum), monumentalnu fontanu, špilju ili pećinu sa izvorom tekuće vode posvećena nimfama (nymphaeum), sobu za nanošenje toplog ulja ili masažu uljem (destrictarium), itd. Sve je bilo bogato ukrašeno skulpturama, zidnim freskama, podnim mozaicima, reljefima. Terme su bile grijane podnim sustavom hipokausta, tj. glinenim cijevima ispod podova i cijevima prizidanima u zidove kojima je strujao topao zrak iz središnjeg ložišta (praefurnium). Kupači su u terme nosili cilindrične metalne kutije sa kozmetičkim potrepštinama poput maslinovog ulja, spužve, parfema i metalnog zakrivljenog noža (strigil) za uklanjanje viška ulja sa kože.

Također, osim sustava grijanja tj. hipokausta, u termama su se koristili i izvori ljekovite termo-mineralne vode, na kojima su nastale današnje toplice: na mjestu Aquae Balissae razvile su se Daruvarske toplice, na mjestu Aquae Iasae razvile su se Varaždinske Toplice, na mjestu termalnih izvora Aquae Vivae nastale su Krapinske toplice. Termalni izvori Stubičkih i Istarskih toplica te Lipika i Topuskog također su bili u upotrebi u Rimsko doba.
Posebna zanimljivost je Dioklecijanova palača građena od 295 do 305.g. (dimenzija 175-181 m x 216 m, površine 30.000 m2), koja je u sebi sadržavala Istočne i Zapadne terme (jedne za cara, a druge za pučane). Dioklecijanove terme su sadržavale: bazen sa sumpornom i morskom vodom (piscina), dvoranu sa hladnom vodom za kupanje (frigidarij), svlačionicu (apoditerij) i tople kupelji tj. glavnu vruću dvoranu (caldarium). Budući da je Dioklecijanova palača građena istovremeno i sa istim materijalima kao i Dioklecijanove terme u Rimu* (građene od 298-306.g.), ne čudi postojanje ostataka luksuznih materijala, poput zlatnih listića na staklenim kockicama ili skupih uvoznih mramora u carskoj građevini u Splitu. Ljekovitost sumporne vode i blata zaslužni su - ne samo za gradnju Dioklecijanove palače na ovoj lokaciji, nego i za nagli oporavak zdravstvenog stanja cara Dioklecijana od gihta i kroničnog reumatizma. Na izvorima ljekovite sumporne vode, nedaleko od Dioklecijanove palače, nastale su 1821.g. Splitske toplice.
* Dioklecijenove terme su uz Karakaline i Trajanove terme bile jedne od najvećih od 900 termi i kupališnih kompleksa u samom Rimu (dimenzija 376 x 361 m, površine 120.000 m2, mogle su primiti 3.000 ljudi istovremeno).

Na području današnjih Varaždinskih toplica, već na kraju 1. stoljeća postojale su Rimske terme Aquae Iasae. Ljekovitoj termalnoj vodi, temperature na izvorištu 58 °C i kapaciteta 2 milijuna litara dnevno, treba 20. 000 godina da izbije do površine sa dubine oko 1.500 m. Uloga Aquae Iasae u širim okvirima Rimskog Carstva bila je toliko značajna da su početkom 4. st., poslije stradavanja u gotskoj provali, obnovljene po nalogu cara Konstantina I. Velikog.

Monumentalno antičko termalno kupalište, današnji Arheološki park Aquae Iasae, površine 6.000 m2, spada među najvrijednije antičke arheološke iskopine u Hrvatskoj. Kompleks javne rimske arhitekture sastoji se od foruma (trga) sa četiri strane zatvorenog trijemovima i kolonadama te zgrade kupališta s bazenima, kupališne bazilike dimenzija 22,5 x 11,5 m, kasnije pretvorene u kršćansku crkvu. Na sjevernoj strani foruma se stubištem (širine 23 m) dolazi do ostatka Kapitolija (svetišta) koji se sastojao od tri manja hrama (rimska trijada): središnji prostor je ostatak Jupiterovog hrama, desno njegove žene Junone, a lijevo kćeri Minerve. Upravo u njenom hramu pronađen je 1967.g. oštećen kip Minerve koji je postao zaštitni znak Varaždinskih Toplica. Minerva na glavi ima legionarski šljem, bakreno koplje i štit, a umjesto kose ima zmije (znak ljekarništva). Ovaj kip nastao je u 2. stoljeću u Ptuju, a dao ga je izraditi vijećnik kao zavjetni dar za ozdravljenje. 1842.g. iskopani su i ostaci rimskog Nimfeja, svetišta Nimfama (nymfus salutaris, božice ozdravljenja).

Arheološkim istraživanjima započetima na forumu 2006.g. otkriven je rimski izvorišni bazen, koji se nekada nalazio, a i danas se nalazi na prirodnom izvoru ljekovite termalne vode. Ovaj rimski bazen dimenzija 8 x 13.5 metara i dubine 2.6 metara, građen je od velikih kamenih blokova i njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, a voda se odvodila u kupalište sustavom kanala. Dosad je jedini sličan primjer takvog bazena poznat u Engleskoj u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath, Engleska).
Iako su termalni izvori bili u kontinuiranoj upotrebi kroz slijedeća stoljeća, kao godina osnivanja lječilišta Varaždinske toplice uzima se 1838.g., kada ovo kupališno lječilište dobiva prvog stalnog kupališnog liječnika, što je prvi takav slučaj u Hrvatskoj.

Ne samo da su se u antičko doba izvori termomineralne vode koristili u svrhu izgradnje zgrada termi, već su nakon izuma sustava hipokausta brojne terme građene u gotovo svakom rimskom gradu i utvrđenom rimskom vojnom logoru. 

ANTIČKE RIMSKE POKRAJINE

Kako je područje današnje Hrvatske bilo obuhvaćeno trima Rimskim provincijama Histria, Dalmatia i Panonia, koje su obuhvaćale veća područja od današnje Hrvatske, spomenut ćemo i neke terme u susjednim državama, kako bi se stekla predožba o sveprisutnosti rimskog načina života na području cijele regije.

RIMSKA PROVINCIJA HISTRIA - imala je terme u slijedećim gradovima: Pula (antička Pola), Nezakcij ili Vizače (antički Nesactium), Villa rustica na Peličetima (arheološki park kod Pule) imala je manji termalni kompleks s hipokaustom, Kuje jugoistočno od Medulina - rimska vila s kupališnim traktom na kojemu je izgrađena starokršćanska crkva. 

RIMSKA PROVINCIJA DALMATIA - imala je terme u slijedećim gradovima:
HRVATSKA: Rijeka (antička Tarsatica), Krk (Curicum), Senj (Senia), Rab (Arba), Nin (Aenona), Zadar (Iadera), Muline na otoku Ugljanu (Bazilika), Podgrađe kod Biograda (Asseria), Solin (Salona), Čitluk kod Sinja (Aequum), Vis (Issa), Vid (Narona), rimska vila u Solinama na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci), Hvar, Rimska palača u mjestu Polače na Mljetu, Danilo (Rider) kod Šibenika - ostaci ville suburbane sa termalnim postrojenjem...
BiH: Ilidža (antički Aquae S...), Trebinje (Asamo), Zenica (Bistue Nova), Duvno (Delminium), Ljubuški (Bigeste), Banja Luka (Castra).

RIMSKA PROVINCIJA PANONIA - imala je terme u slijedećim gradovima:
HRVATSKA: Sisak (antička Siscia), Ludbreg (Iovia), Šćitarjevo (Andautonija) - kamen za gradnju je dopremljen iz kamenoloma na Medvednici, Vinkovci (Cibalae)
Slovenija: Ptuj (Poetovio)
BiH: Bosanska Gradiška (Servitium)
Republika Srbija: terme cara Licinija u Mitrovici (Sirmium) - za njih su se kapiteli klesali u Škripu na Braču.

Također, u Rimsko doba duž istočne Jadranske obale postojale su brojne maritimne vile (villa maritima) sa termama. Martimne vile su bile luksuzne rezidencije kreirane po visokim ekonomskim standardima i iskazivale su socijalno – politički status rimske elite. Bile su namijenjene za otium tj. razbibrigu ili dokolicu, a nalazile su se na najljepšim lokacijama, neposredno uz more ili na morskoj litici. Na istočnoj jadranskoj obali poznate su slijedeće maritimne vile:

1. Maritimna vila na poluotoku Katoro kod Umaga (vilu je karakterizirala luksuzna arhitektura sa peristilima i prostorijama sa mozaicima, zidnim slikama, stupovima, dovratnicima, a sadržavala je i terme te veliku polukružnu piscinu).
2. Maritimna vila u Loronu kod Poreča, (luksuzna vila, imala je manji termalni kompleks s hipokaustom i piscinu), s vremenom je postala carski posjed.
3. Maritimna vila u Sorni kod Poreča, (veličine 130 x 150 m, imala je terme na samoj obali mora)
4. Maritimna vila na obali kod Barbarige (luksuzna antička vila, imala je terme na samoj obali mora u uvali).
5. Maritimna vila u uvali Verige na Velikom Brijunu (posebno luksuzna antička vila dimenzija rezidencijalnog dijela 100 x 100 m tj. 10.000 m2). Vila je imala terme pročelja okrenutog prema moru, koje su imale veliki portik sa bibliotekama (diaetae) na krajevima i vježbališta (palestrae). Terme su bile dvoetažni objekt koji je bio namijenjen za vježbanje u zatvorenim prostorijama i kupanje. Prvi nivo terma je danas djelomično ispod morske površine, zbog poniranja istočno-jadranske obale za oko 2 m od antičkih vremena. Terme su na gornjem katu imale veliku središnju dvoranu s apsidom iza koje se prostirao vrt. Uz nju su bili svlačionice, bazeni za hladnu, toplu i vruću vodu, te parna kupelj (apodyterium, frigidarium, tepidarium, caldarium i sudatio). Frigidarij je imao i posebni izljev koji je dovodio izvorsku vodu u bazen u obliku malog vodopada.
Voda se u termama zagrijavala u ložištima (praefurnium) koja su bila smještena u substrukcijama. Iz ložišta vodena para cirkulirala je prostorom hipokausta i zagrijavala podove terma. Kotlovnice su zagrijavale i toplu i vruću vodu. Ispred terma bio je elegantni polukružni portik s jonskim kapitelima i dvije prostorije za odmor (cubicula), tlocrta zaokrenutog pod 45° od osnovnog plana objekta. Prostorije zaokrenute od osnovnog tlocrta predstavljaju inovacije koje se u rimskoj arhitekturi ne javljaju prije Nerona (primjer Domus Aurea u Rimu). Terme pokazuju asimetrični tlocrt tipičan za razdoblje 1. st. Sličan sklop zatvorenih vježbališta (palestre) i terma u slobodnom rasporedu nalazimo u nizu termalnih kompleksa datiranih u drugu polovicu 1. st. – Saint Remy (Glanutri) Francuska, Saint Bertrand de Comminges (Lugdunum) Francuska, Vaison le Romaine (Vasio) Francuska, Cominbriga (Portugal), Pompeji gradske terme (Italija). Ispred terma bio je pravokutni trodjelni vivarij - bazen za živu ribu (piscina vivaria) s pregrađenim komorama za držanje različitih vrsta riba.
Kompleks zatvorenih vježbališta (palestrae), terma te biblioteke (diaetae) na drugom kraju sklopa, područje je za fizički i misaoni odmor, sadržaje kakve su imale luksuzne rimske vile u 1. st. Vila je s vremenom postala carski posjed, a danas je velika turistička atrakcija.
6. Maritimna vila u uvali Valbandon (u njoj je nađena vrlo sofisticirana vrsta poda opus scutulatum)
7. Maritimna vila u zaljevu Banjole
8. Maritimna vila na poluotoku Vižula kod Medulina (luksuzna vila u kojoj je nađen vrlo sofisticirani pod koji kombinira mramorne ploče geometrijskog oblika s kockicama crnog mozaika (opus scutulatum). S vremenom je postala carski posjed.
9. Maritimna vila u uvali Stari Trogir (ova luksuzna vila koja tlocrtom podsjeća na Neronovu vilu Domus aurea u Rimu danas se nalazi dijelom ispod mora, imala je bazene termi u obliku segmenta kruga i piscina vivaria kružne forme sa radijalnim komorama)
10. Maritimna vila u Lumbardi na otoku Korčuli čiji su zidovi izvedeni u tehnici opus reticulatum
11. Maritimna vila u luci Polače na otoku Mljetu (imala je terme), s vremenom je postala carski posjed.
12. Maritimna vila na poluotoku Sustjepan kod Cavtata (Epidaurus)
13. Maritimna vila u uvali Tiha kod Cavtata (Epidaurus)
14. Maritimna vila na poluotoku Murteru (Collentum); kasnije prozvana Villa magna, imala je termalni kompleks i piscinu dimenzija 10 x 5,5 m, visine 1,8 m)
15. Maritimna vila u Fornači kod Pirana (Slovenija)

Maritimne vile na području istočne obale Jadrana imaju mnoštvo sličnosti sa martimnim vilama u Italiji (Napuljski zaljev: Capri, Sorentum, Baiae, antičke Stabiae). Predstavljaju veliku vrijednost kojom se iskazuje socijalni status rimske elite. Građene su tako da zadive posjetitelja, osobito onog koji dolazi s mora (budući da imaju reprezentativna pročelja s lebdećim porticima orijentiranim prema moru), i da pruže maksimum komfora njegovom vlasniku, njegovoj obitelji i gostima. Vrlo često ispred vile (u moru) se nalazila piscina vivaria tj. bazen za živu ribu.

Postoje naznake da je gradnja Dioklecijanove palače prebrisala jednu maritimnu vilu iz ranocarskoga razdoblja. Najnoviji nalazi ispod građevina Basilicae Pictae (odeon) i pojedinačni nalazi u podrumima Dioklecijanove palače (građevine koja je prethodila palači) pokazuju situaciju koja podsjeća na vilu Publija Vedija Poliona u Pausilyponu kod Napulja sa sadržajima kao što su teatar, odeon.

Na mjestima termalnih bazilika (mjesta za javna okupljanja) su kasnije uglavnom nadograđivane crkvene bazilike, sačuvavši ih na taj način do današnjih dana, npr.: Forumska bazilika i Forum, Zadar (Iader); Podgrađe kod Benkovca (Asseria); Terme Solin (Salona); Palača, Veliki Brijun; Palača, Polače na otoku Mljetu; Katedrala, Pula (Pola); Sv.Marija Formoza, Pula (Pola); Vila sa sakralnim objektom, Danilo (Rider); Bazilika, Muline na otoku Ugljanu; Varaždinske Toplice (Aquae Iasae).
Takve primjere imamo i u susjednoj Crnoj Gori: Dijanin hram, Duklja (Doclea); i Republici Srbiji: antička palača i bazilike Gamzigrad.

UPOTREBA LJEKOVITOG BILJA U ANTICI

Po navodima Dioskurida i Plinija, poznato je da su stanovnici na tlu Hrvatske u antičko doba poznavali i cijenili raznovrsno ljekovito bilje. Iz pet knjiga Pedonija Dioskurida: O ljekovitoj tvari (De materia medica), pisanih oko sredine 1. st., poznato je da su se na hrvatskom tlu rabili lijekovi i kozmetički preparati biljnog podrijetla. U njihovom pripravljanju se koristilo čak 600 vrsta biljaka, a pripravci su rađeni u obliku mirisnih pomasti (balzama ili melema), kapi, pilula...
Mirisne pomasti (balzami, melemi) su pri sobnoj temperaturi gusta otopina smole u eteričnom ulju ili smjesa aromatičnih kiselina, njihovih alkohola i estera.
Balzami su se rabili za njegu lica, kose, ublažavanje boli i liječenje rana.
Tarionik (mortarium) temeljni je pribor antičke farmaceutske tehnologije, a služio je za mrvljenje i miješanje lijekova, boja i kozmetičkih sredstava. Oni izrađeni iz mramora, manjih dimenzija i glatkih unutrašnjih strana, rabili su se za izmrvljenje ljekovitog bilja, izradbu kolirija i lijekova za oči. Tucalo (tučak, pistillum) sastavni je dio tarionika, najčešće izrađen u obliku savijenoga koljena, stopala ili čizme. Mnogobrojni nalazi ovih predmeta dokazuju da su se na tlu Hrvatske učestalo izrađivali galenski pripravci lijekova.

WELLNESS - DEFINICIJA I RAZVOJ

1948. god. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) definirala je koncept zdravlja kao „stanje kompletnog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao odsutnost bolesti ili nemoći tj. slabosti."

Inspiriran tom definicijom, Dr. Halbert Dunn je 1959.g. od riječi well-being i fitness skovao slogan "Wellness". Dr. Dunn-u kaže da je wellness „specijalno stanje zdravlja koje obuhvaća sveukupan osjećaj pojedinca, koji vidi da se čovjek sastoji od tijela, duha i uma, i da je ovisan o svom okolišu", a "Visoki nivo wellness-a" definira kao integriranu metodu funkcioniranja koja je orijentirana prema maksimizaciji rezultata za koje je pojedinac sposoban.
Prema novijim definicijama wellness je "stanje zdravlja koje se odnosi na harmoniju tijela, uma i duha, a čiji su ključni elementi: samoodgovornost, fizička aktivnost, njega ljepote, zdrava prehrana, relaksacija kao potreba za uklanjanjem stresa, meditacija, mentalne aktivnosti, edukacija te svijest o okolišu i socijalni kontakti" (Müller, Lanz Kaufmann, 2001)

Wellness je suprotnost bolesti, i možemo ga opisati kao pozitvnu komponentu zdravlja. Mnogi ga poistovjećuju sa kvalitetom života. Ima 7 dimenzija potrebnih za harmonično funkcioniranje organizma:

1. Fizičku – naglašava važnost fizičke aktivnosti, kretanja i vježbanja.
2. Socijalnu – naglašava važnost komunikacije i interakcije s obitelji, prijateljima i u vezama.
3. Profesionalnu – naglašava važnost zadovoljstva pojedinca u profesiji.
4. Ekološku – ističe važnost zdravog okoliša na ljudsko zdravlje.
5. Intelektualnu – naglašava važnost učenja i upoznavanja novog.
6. Emocionalnu – naglašava važnost emocionalnog zdravlja.
7. Duhovnu dimenziju – naglašava važnost duhovne snage i unutarnjeg mira.

Slijedeći navedeno možemo reći kako Wellness predstavlja holistički pristup zdravlju, te način i stil života. Wellness je proces kontinuiranog poboljšanja psihičkog, fizičkog, duhovnog i mentalnog zdravlja, a cjelovito zdravlje se postiže svjesnim djelovanjem na područjima tjelesne aktivnosti, zdrave prehrane, duhovnih aktivnosti, opuštanja, ljepote te u kvalitetnom suživotu s prirodom i drugim ljudima. Treba napomenuti da je wellness centar samo mjesto gdje se provodi dio wellness filozofije tj. wellness koncepta.
Wellness je namijenjen prvenstveno zdravim ljudima koji to žele i ostati ili poboljšati kvalitetu svog života, a to čine uz pomoć kvalitetnog i stručnog kadra zaposlenog u wellness industriji.

WELLNESS TURIZAM U 21. STOLJEĆU

"Wellness turizam je zbroj svih odnosa i fenomena koji rezultiraju iz putovanja i boravka ljudi čiji je motiv očuvanje ili unaprijeđenje njihovog zdravlja. Uključuje boravak u specijaliziranom hotelu koji nudi profesionalni know-how i individualnu njegu te opsežan paket usluga koji obuhvaća fitness, beauty njegu, zdravu prehranu, relaksaciju/meditaciju i mentalne aktivnosti/edukaciju" (Muller, Lanz Kaufmann, 2001.)

Wellness turizam sa svojim širokim spektrom ponude je turizam visoke kvalitete, i približio se potrebama modernih gostiju. U wellness centru se sa klijentom komunicira putem svih pet osjetila: vid (klijent se tretira u lijepo dizajniranom prostoru, često uz ugođaj posebno postignut svijećama), sluh (tretmani se izvode uz opuštajuću muziku), opip ili dodir (tretman na klijentu se vrši uz neprekidan dodir terapeuta sa tijelom klijenta tijekom cijelog tretmana), okus (klijentu se nude razni wellness napitci i čajevi) i njuh (tretmani se vrše uz mirise profesionalnih proizvoda za tretmane, a često i uz aromaterapijske lampe).

Hotelski wellness-i u Hrvatskoj su moderna reinkarnacija rimskih termi: imaju bazene i hladne bazene, suhe i parne saune, dvorane za vježbanje, svlačionice, sobe za masaže... Kao i rimske terme razvili su se uz morsku obalu ili izvore ljekovite termomineralne vode, ali i tamo gdje nema prirodnih ljekovitih resursa. Neki su po svojim luksuznim sadržajima te lokaciji neposredno uz morsku obalu prave maritimne vile modernog doba.
Kao i antički Rimljani, i moderni pojedinci, žele sačuvati i održati zdravlje, ljepotu, dugovječnost, vitalnost, kao što su Rimljani težili otium-u (ispunjenom odmoru, tj. odmoru koji sadržava fizički i intelektualni odmor te uživanje).

Faktori koji doprinose razvoju wellness turizma međusobno su povezani, te su uvjetovani: demografskim promjenama, promjenama ponašanja korisnika, njihovih vrijednosti i svijesti o potrebi poboljšanja i unapređenja zdravlja.
1.Demografijske promjene: svjetska populacija sve više stari, što povećava potrebu za odgovarajućom zdravstvenom zaštitom i uslugama. To ne podrazumijeva samo liječničke tretmane, jer su pripadanici treće životne dobi sve češće vitalni pojedinci, s vrlo malim (ponekada i zanemarivim) zdravstvenim poteškoćama.
2. Mijenjanje vrijednosti: zdravlje, njegovo postizanje, očuvanje i unapređenje postali su važna vrijednost, kojoj teže pojedinci bez obzira na dob, spol ili društveni status.
3. Pomak od pasivnog ka aktivnom zdravlju: pojedinici su postali svjesni važnosti vlastitog zdravlja i potrebe stalnog ulaganja u zdravlje. Danas je više nego ikada važno ulagati u svoje zdravlje, tako da se svjesno, planirano i ciljano poduzimaju aktivnosti, kojima se nastoji spriječiti bilo kakav poremećaj u normalnom funkcioniranju ljudskog organizma.
4. Porast saznanja o utjecaju zdravlja na ekonomiju: zdravlje je postalo ekonomska kategorija - posao iscrpljuje čovjeka, te on više ne može učinkovito izvršavati radne zadatke. S druge strane, zdrav čovjek je produktivniji, zadovoljniji, uspješniji te se može uspješno nositi sa svakodnevnim obvezama.

Turistički wellness programi namjenjeni su zdravim ljudima kojima je glavni motiv dolaska prevencija, estetska njega, opuštanje i relaksacija te unaprijeđenje zdravlja, rekreacija i "punjenje baterija". Posljednjih 10-ak godina, hotelijeri su prepoznali nadolazeći trend wellness-a, te u svijetu i u Hrvatskoj gotovo da i nema hotela sa 4 ili 5 zvjezdica koji nema wellness centar.
Postojeći hotelski wellness centri u Hrvatskoj funkcioniraju većinom neovisno o hotelu i fokusirani su na beauty tretmane i masaže, te ponudu Wellness Oaze (saune i Whirpool-i), bazena i fitness-a.
Mogućnost razvoja wellness centara nalazi se u inkorporaciji wellness filozofije u cjelokupno hotelsko poslovanje tj. razvoj wellness hotela koji bi uveli wellness prehranu (Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje mediteranski tip prehrane kao jedan od 3 najzdravije prehrane svijeta. Mediteransku prehranu karakterizira upotreba plave ribe, svježeg voća i povrća, žitarica, maslinovog ulja, umjerenih količina crnog vina) te besplatno korištenje Wellness Oaze za svoje goste. Budućnost wellness turizma nalazi se (osim u izgradnji novih wellness centara) u daljnjem usavršavanju wellness kadra u postojećim wellness centrima, te u približavanju wellness-a zdravstvu i preventivnoj medicini.

Prednost hrvatskih wellness centara je mogućnost da uz njih cijela destinacija funkcionira kao Wellness destinacija. Pozitivan primjer je otok Lošinj čija Turistička zajednica u suradnji s Miomirisnim otočnim vrtom razvija projekt „Miomirisi i okusi Lošinja". Projekt se proširio na cijeli grad, na kampove, hotele, turističke agencije, restorane, kozmetičke salone... Miomirisna mreža se proširila u svim formama, od cvjetnih aranžmana, potpurija, likera, sokova, kolača, miomirisnih dekoracija do gastroponude u kojima se na različite načine koristi autohtono otočno bilje. Priroda je Lošinju podarila 1018 biljnih vrsta, od kojih je čak 939 autohtono, a 230 se ubraja u ljekovito bilje i žitelji otoka i njihovi gosti uživaju sve blagodati istog.

Hrvatska je zemlja iznimno bogatih prirodnih resursa potrebnih za razvoj zdravstvenog i wellness turizma: ima ugodnu i blagu klimu, obilje sunčanih dana, nezagađenu prirodu i čisti zrak (jedan od najčišćih okoliša EU i svijeta), najčišće more na Mediteranu, koje je ujedno i visokog stupnja saliniteta, te morsko: blato, pijesak, sol, aerosol i alge, zatim brojne izvore ljekovite termo - mineralne vode, ljekovito blato i naftalan, kao takva ima stoljećima dugu tradiciju zdravstveno - turističke ponude.

Hrvatska je također specifična po bogatstvu samoniklog ljekovitog bilja od kojeg se dobivaju eterična ulja (npr. lavandin, ružmarin, kadulja, naranča, limun...). Ta aromaterapijska ulja se miješaju sa baznim uljima, poput maslinovog ulja bogatog vitiminom E i antioksidansima, čineći jedinstvene kombinacije ulja za aroma masaže ili se dodaju u pilinge od Jadranske morske soli (koja slovi kao jedna od najkvalitetnijih na svijetu), čineći na taj način autohtone kozmetičke pripravke, koji se koriste u wellness centrima diljem Hrvatske. Zahvaljujući stoljetnoj tradiciji i kvaliteti, širom svijeta poznate su hrvatske solane Pag, Ston i Nin.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja još uvijek ima visokokvalitetnu pitku vodu iz slavine. Tu je čisti zrak i nezagađena priroda i more. Upotreba svježe morske vode u pojedinim wellness centrima potiče izmjenu minerala i toksina između vode i tijela. Obilujemo i skrivenim uvalama ljekovitog blata. Treba napomenuti da je sastav ljudske plazme identičan sastavu morske vode – budući da smo potekli iz mora. Jadransko more uz hrvatsku obalu iznimno je bogato mineralima i živim organizmima, te se njegova svojstva i učinci ne mogu nadomjestiti, umjetno proizvesti, niti skladištiti dulje od 24 sata. Pozitivne učinke na organizam pojačava i prirodna aromaterapija tj. blagotovorni mirisi mediteranskih eteričnih ulja.
Sve to daje nebrojene mogućnosti za provođenje Outdoor wellness-a ili wellness-a na otvorenom: šetnje, biciklizam, trčanje, planinarenje, speloterapija.

Svi ti prirodni ljekoviti činitelji su preduvjeti koji čine Hrvatsku idealnom destinacijom za razvoj visoko kvalitetnog i cjelogodišnjeg wellness turizma.

Napisala: Danijela Rašić, dr.med. 2.8.2012.g.

Objavljeno u knjizi "Neodoljiva Hrvatska" u izdanju Lux promocija