Danas su bolovi u leđima jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku te najčešći razlog izostanka sa posla. Bolesti kralježnice, osim što stvaraju velike zdravstvene tegobe bolesniku, predstavljaju i veliki socijalni problem: troškovi bolovanja, liječenja i rehabilitacije mogu biti vrlo visoki.

Prema epidemiološkim podacima zapadnih zemalja 50 do 80 posto odraslih osoba imalo je križobolju (lumbalni sindrom) tijekom života. Križobolja se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je najčešća od 35. do 55. godine, podjednako u oba spola. Nakon menopauze nešto je češća u žena, kao i u vrijeme trudnoće, kada od 49 do 76 posto žena razvije križobolju. Ona je i vodeći razlog nesposobnosti odraslih u dobi do 45. godine života te treći razlog nesposobnosti u dobi iznad 45. godine. Otprilike 5 % muškaraca i 2,5 % žena ima ishialgiju, a bol u leđima je najčešće lokalizirana u području lumbalne ili vratne kralježnice.

UZROCI NASTANKA BOLI

Pretežno sjedeći način života (osobito tzv. sedentarna zanimanja – poput službenika, vozača i sl.), manjak tjelesne aktivnosti, loše držanje tijela i sve veća pretilost doveli su do učestalije pojave bolesti vezanih uz lokomotorni sustav. Iako redovna sportska aktivnost obično štiti ljude od uobičajenih problema lokomotornog sustava, trening s utezima ili pretjerana sportska aktivnost mogu dovesti do problema sa kralježnicom. Kako intenzitet treninga raste, tako se rizik od nepropisno izvedenih vježbi povećava.

Bol u leđima je simptom, a ne bolest, i njegovi uzroci mogu biti brojni i raznoliki. Spominje se čak oko 150 različitih uzroka podrijetla bolova u križima. Najčešći razlog su svakako degenerativne promjene (znakovi istrošenosti) u području diska ("pločice") koja leži između kralježaka te degenerativne promjene na malim zglobovima između kralježaka. Kod uznapredovalog procesa može doći do tzv. prolapsa diska (diskus hernia) u kralježnični kanal (djelomični ili potpuni), s pritiskom na živčane korijene živca, a klinički se to stanje očituje kao lumboishialgija ili išijas.

Osim toga uzroci boli u križima mogu biti različite prirođene i razvojne anomalije, upale (npr. reumatske bolesti, infekcije), trauma, tumori, metabolički poremećaji (npr. osteoporoza), mehanički uzroci (loše držanje, oslabljena leđna muskulatura, skolioza, nejednaka duljina nogu, statičke anomalije stopala, blokade u području zglobova kralježnice, promjene i blokiranje sakro-ilijakalnih zglobova), zatim ginekološke bolesti, bolesti probavnog i urogenitalnog sustava te psihički poremećaji.

Najčešća križobolja je mehanička (čak u 90 posto slučajeva), dok upalna križobolja čini jedan do pet posto svih slučajeva križobolja.

KLINIČKA SLIKA

Klinička slika akutnog lumbalnog ili lumbo-sakralnog sindroma karakterizirana je uglavnom naglim početkom, pacijent često opisuje nagli pokret ili opterećenje kralježnice nakon čega je osjetio bol u donjem dijelu leđa. Postoji povišen tonus tzv. paravertebralnih mišića (mišića uz kralježnicu), a zbog bolova je ograničena pokretljivost kralježnice. Kod lumbo-ishialgije bolovi se šire iz područja lumbosakralne kralježnice preko stražnje i vanjske strane noge sve do stopala.

Razlikujemo akutnu i kroničnu bol u leđima. O akutnoj boli govorimo kada trajanje bolesti ne prelazi tri mjeseca, a ako bol u leđima ako traje duže od tri mjeseca ili ako se najmanje dva akutna događaja boli pojave u jednoj godini, onda ju možemo označiti kao kroničnu.

Discus hernia ili prolaps diska je jedno od češćih oboljenja, i uzrok bolova u svim dijelovima kralježnice. Hernija diska ili točnije prolaps samog intervertebralnog diska označava "puknuće" fibrozne ovojnice.

Tipičan nalaz kod hernije lumbalnog diska podrazumijeva:

- bol izraženija u nozi nego u leđima i pojačava se pri napinjanju
- bol varira od blage do izrazito oštre jake boli u leđima ili vratu
- osjećaj trnjenja u nogama, pareze
- osjećaj obamrlosti
- mišićnu slabost

Kod kompresije živaca vratne kralježnice javljaju se slični simptomi kao gore navedeni, ali se javljaju i:

- vrtoglavice
- suženja vidnog polja
- glavobolje
- bolovi u vratu, rukama
- trnjenje ruku

LIJEČENJE

Kod liječenja treba naći ravnotežu između kratkotrajnog uzimanja lijekova, medicinske gimnastike i savjeta za otklanjanje rizičnih čimbenika. U najvećem broju slučajeva (u oko 95%) se primjenjuje NEOPERATIVNO TJ. KONZERVATIVNO LIJEČENJE koje se sastoji od:

1. TERAPIJE LIJEKOVIMA (sistemske i lokalne). Načela farmakološkog liječenja temelje se na suzbijanju bola i upale. Prvi preporučeni lijek je obično paracetamol koji brzo uklanja bol (i ne uzrokuje želučane tegobe). U nekim slučajevima se daju i nesteroidni antireumatici (NSAR) koji suzbijaju bol i upale, te mišićni relaksansi koji pomažu u otklanjanju bola opuštanjem mišićnog grča. Propisuju se obično kratkotrajno, tri do sedam dana. Antidepresivi u križobolji dovode do oslobađanja emocionalnog stresa i mogu također biti pomoć u liječenju.

2. MIROVANJA kroz 2-3 dana na ravnom ležaju u položaju koji najviše odgovara bolesniku da se bol smanji.

3. METODA FIZIKALNE TERAPIJE - ovisno o preporuci fizijatra može se primjenjivati  cijeli niz postupaka i tretmana koji otklanjaju tegobe nastale križoboljom: elektroterapija, TENS (transkutana električna stimulacija), termoterapija (ili primjena topline - obično u kroničnim stanjima), krioterapija  (ili primjena hladnoće - u akutnim stanjima), masaža, laser, magnetoterapija,  akupunktura, primjena trakcije (istezanje određenih dijelova tijela, čime se oslobađa bol).... Terapija u bazenu često se primjenjuje zbog relaksirajućeg toplinskog učinka vode i lakšeg pokreta zbog oslobađanja pritiska na kralježnicu smanjenjem težine tijela u vodi.

4. MEDICINSKE GIMNASTIKE – nakon mirovanja od samo dva do tri dana i smirivanja akutnih bolova preporučuje se u smislu terapije, ali i prevencije, započeti sa ciljanom medicinskom gimnastikom za jačanje leđne i trbušne muskulature (kako bi se  spriječio novi napad križobolje). U programu medicinske gimnastike vodeće mjesto zauzimaju tzv. izometričke vježbe te vježbe istezanja (stretching). Program vježbanja je individualan, što znači da se mora prilagoditi bolesniku, njegovoj dobi i spolu te stanju koštanog, mišićnog i ligamentarnog sustava kralježnice. Redovito vježbanje pomaže jačanju mišića podupirača kralježnice (leđne i trbušne muskulature). Preporučuju se aerobne vježbe kojima se postiže bolji rad srca i oslobađanje endorfina kao prirodnog inhibitora bola.

OPERATIVNO LIJEČENJE boli u leđima se provodi u slučajevima kada se jedino kirurškim putem može otkloniti uzrok boli u leđima. Indicirano je kod diskus hernije ("iskakanja" pločice između kralježaka) pri čemu dolazi do razvoja ozbiljnih neuroloških simptoma, npr. poremećaj mokrenja, izraziti ispadi motorike zbog pritiska na korijen živca, dugotrajni jaki bolovi koji se ne poboljšavaju uz konzervativnu terapiju i sl. Osim diskus hernije operativno liječenje je nužno kod tumora te nestabilnih prijeloma kralježaka.

I nakon operativnog liječenja iznimno je važno paziti na opterećenje kralježnice te kontinuirano vježbati.

PREVENCIJA

Pacijenta se, naravno, mora podučiti kakve vježbe mora provoditi kod kuće (vježbati treba svakodnevno barem 10 do 30 minuta), kako pravilno dizati teške terete (da se ne optereti kralježnica), koje kretnje i sportove izbjegavati (primjerice sportovi koji zahtijevaju skokove po tvrdoj podlozi, naglo okretanje i sl.).

Od sportsko-rekreativnih aktivnosti preporučuje se plivanje (najbolje leđno te plivanje slobodnim stilom). Prsna tehnika plivanja se ne preporučava osobama koji imaju bolove u leđima. Osim plivanja preporučuje se i vožnja bicikla te hodanje.

Idealan, odnosno pravilan položaj sjedenja onaj je pri kojem stopala dotiču tvrdu podlogu punom dužinom, a naslon stolca pritom treba podupirati leđa. Ako je potrebno, treba staviti jastuk kako bi leđa održala normalnu zakrivljenost. Koljena trebaju činiti pravi kut s nogama i bedrima, ramena moraju biti opuštena, podlaktice treba nasloniti na rukohvate. Ako sjedimo za kompjutorom, ekran treba staviti u visini očiju i blago ga nagnuti (10 do 20 stupnjeva). Prsti i zapešće moraju biti opušteni u položaju do 15 stupnjeva pregiba na tipkovnici. Ove male korekcije položaja mogu osjetno smanjiti opterećenje i zamor, kao i osjet bola.

Psihoterapija u našoj sredini nije toliko zastupljena, ali mnoge studije potvrđuju visok postotak utjecaja psihičkog zdravlja na ishod kronične križobolje. Uz to se danas primjenjuje i takozvana kognitivna terapija. Njome se razvijaju vještine kako se nositi s problemom bola i nesposobnosti. Pomoću tih vještina moguće je otkloniti nastanak depresije, anksioznosti i stresa.

Unatoč različitoj etiologiji i patofiziologiji bolesti i poremećaja kralježnice, za veliku većinu bolesnika dovoljno je konzervativno, neoperativno liječenje. Ono je usmjereno na smanjenje bola, obnavljanje funkcije, a rjeđe na definitivno uklanjanje uzroka.

ZAKLJUČAK

Bolovi u leđima su bolest stoljeća današnjeg civiliziranog društva, a pravilnim načinom života i svakodnevnom tjelesnom aktivnošću u većini slučajeva možemo bitno smanjiti njihovu učestalost i intenzitet.

Napisano: 23.1.2014.g.