Skolioza znači odstupanje od normalne zakrivljenosti kralježnice, točnije kada postoji pojačana postranična zakrivljenost dijelova kralježnice, najčešće i uz prisutnu posljedičnu rotaciju kralježaka, a koja u velikom broju progredira ukoliko se ne započne s terapijom. Skolioze mogu biti jednostrane tzv. C skolioze ili mogu biti dvostrane tj.kompenzatorne sa primarnom i sekundarnom krivinom. To su takozvane skolioze S oblika.

Skolioza se najčešće javlja u predpubertetu i pubertetu i to većinom kod djevojčica, iako je pojava moguća i kod dječaka. Mjeri se u stupnjevima po Cobbu. Što je broj stupnjeva veći, kralježnica je više «iskrivljena».  U većini slučajeva je skolioza idiopatska, tj. ne zna se točan uzrok iako se u literaturi spominju nasljedni, hormonalni ili drugi utjecaji. Kod svakog oblika skolioze postoji opasnost od napredovanja k pogoršanju. Naime, skolioza ima svojstvo da se za vrijeme perioda rasta pojača njezino iskrivljenje.  

Uobičajena je podjela na funkcionalne (nestrukturalne) i strukturalne skolioze.                          

Funkcionalne skolioze nazivamo još i skoliotično držanje jer se dovodi u svezu s nepravilnim (skoliotičnim) držanjem. U toj skupini nema anatomskih poremećaja kralježnice. Skoliotično držanje može biti određeno različitim uzrocima kao što su skraćenje jednog donjeg ekstremiteta ili pak kontrakturom paravertebralnih mišića kao što je slučaj kod bolnih sindroma kralježnice, kosim položajem zdjelice i loših stečenih navika sjedenja, stajanja i dr.                                                          

Strukturalne skolioze uzrokovane su anatomskim promjenama na kralježnici, njezinim zglobovima, ligamentima ili paravertebralnim mišićima. Glavni simptomi strukturalne skolioze su postranično iskrivljenje kralježnice s rotacijom kralježaka oko udužne osi i torzijom kralježnice (rotacija je okretanje kralježnice oko uzdužne osi, a torzija okretane jednog dijela kralješka prema drugom).

KLINIČKA SLIKA SKOLIOZE:

Prvi znakovi koje se mogu zamijetiti vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova, asimetrija dojki u djevojaka, nejednako razvijena muskulatura oko kralježnice, rebrana grba te nejednak prostor između ruku. Lumbalnu skoliozu prati i blago savijena noga u koljenu sa konveksne strane tj. izbočene strane kraljeznice (to je kompenzacijski obrazac kod lumbalnih skolioza, kao sto se npr. torakalna skolioza kompenzira sa devijacijom u lumbalnom dijelu kralježnice).                                              

Za testiranje skolioze se koristi test pretklona ili Adamsov test. Iz stojećeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralježnice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba (gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja. Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju, a ne o skoliozi.

Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralježnice.

 LIJEČENJE SKOLIOZE

Ovisno o dobi, stupnju iskrivljenja kralježnice i individualnim karakteristikama danas se primjenjuju različite metode liječenja. Za lakše skolioze koristi se fizioterapijski postupak, kod progredirajućih je potrebno nošenje korektivnog steznika u kombinaciji sa fizioterapijom, a kod najtežih oblika (ukoliko ništa ne pomaže) provodi se kirurški zahvat.

Fizioterapija skolioze

Fizioterapeutska istraživanja pokazuju da je sustavnim tjelesnim vježbanjem moguće ostvariti pozitivan utjecaj na čitav niz dimenzija psiho-somatskog sustava. Jednako je važno koristiti vježbe kao prevenciju lošeg držanja, daljnje progresije u skoliozu, ali i podloge za zdrav razvoj mišićno-koštanog sustava kao i osnovu za stvaranje dobrih posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju. Bez obzira na koji se način fizioterapija primjenjuje, ona mora biti posebno planirana i programirana za svakoga.

Program fizioterapije obuhvaća:

- vježbe disanja uz korekciju držanja,

- rastezanje kralješaka-kralježnice radi smanjenja iskrivljenja. U obzir dolaze vježbe samoproduženja u različitim položajima: ležećem, sjedećem, klečećem i stojećem položaju,

- vježbe za istezanje skraćenih mišića,

- vježbe za jačanje mišića i

- istezanje mišića fleksora stražnje lože natkoljenice.

Osnovne pretpostavke za uspješno liječenje skolioza su rana detekcija, pravilna dijagnoza, organizirana aplikacija fizioterapije (vježbi) te nošenje ortoze. Nužna je i aktivna i uska suradnja pacijenata, roditelja, liječnika ortopeda i fizioterapeuta.