illyrica 

Slika: Iris illyrica Izvor: http://wiki.irises.org/Spec/SpecIllyrica 

Zbog njezina neobična i raskošna cvijeta duginih boja, iris ili perunika ima snažno simboličko značenje i o njoj su oduvijek ispredane legende. U starogrčkoj mitologiji perunika je simbol boginje Iride, glasnice bogova: kada bi njezin ogrtač, raznobojan poput duge, dotaknuo tlo, niknuo bi cvijet. Stari Grci vjerovali su i da duga nastane kad Irida poleti s Olimpa.

Hrvatski naziv perunika potječe iz slavenske mitologije, od vrhovnog boga Peruna i njegove žene, boginje Perunike. Narod je vjerovao da perunika nikne ondje gdje udari munja gromovnika Peruna. Kajkavci su boginju Peruniku poznavali kao Ljelju pa taj cvijet zovu ljeljuja, dok se na dubrovačkom području može čuti ime bogiša, vezano za taj božanski cvijet.
Perunika je štovana diljem svijeta kao simbol kraljevskih moći i božanske zaštite. U starom Egiptu faraoni su taj cvijet, simbol vjere, mudrosti i hrabrosti, držali u ruci kao žezlo, dok je u dalekom Japanu označavao plemenitost i hrabrost. Indijska i egipatska kultura koristile su se ljepotom perunike da bi prikazale život i ponovno rođenje. 

- Iris adriatica (rasprostranjena na obali, u zaleđu i na otocima srednje Dalmacije)

- Iris X rotschildii (zabilježena samo na jednom lokalitetu na Velebitu).

- Iris croatica (rasprostranjena u kontinentalnim dijelovima Hrvatske i Slovenije),

- Iris illyrica (rasprostranjena po planinskim obalama i te otocima sjevernog Jadrana, od Italije do južnog Velebita i istočnodinarskog područja Bosne) i

- Iris pseudopallida dalmatica (rasprostranjena po obalama i na otocima južnog Jadrana, od planine Kozjak do juga Albanije).

Izvor: http://www.matica.hr/hr/434/perunike-bozanski-cvjetovi-23985/ 

Slika: Iris pallida dalmatica variegata 

Izvor: https://www.gardeningknowhow.com/ornamental/bulbs/iris/growing-sweet-iris-plants.htm

Vrste iz roda Iris (Iridaceae) imaju dugu povijest upotrebe u tradicionalnim medicinama cijelog svijeta (od tradicionalne kineske medicine, do Ayurvedske, indijanske i antičke). 

Na fotografiji je dio enciklopedije farmakologije "O ljekovitim tvarima" (Περì ὕλης ἰατρıϰῆς – De materia medica), koja u pet knjiga obuhvaća sveukupno antičko znanje u farmakologiji i primijenjenoj botanici (opis i klasifikacija nekoliko stotina ljekovitih biljaka), i koju je napisao Pedanije Dioskorid, 

grčki liječnik sa početka I. st. i vojni liječnik u rimskoj službi. 

Prva ljekovita biljka koju Dioskorid spominje u svojoj enciklopediji bila je ilirski iris, perunika. U ljekovite svrhe se koristio podzemni dio - podanak (Rhizoma Iridis), koji se iskapao u listopadu. Pošto se ogulio, koristio se za čajeve, alkoholna pića, pomiješan sa medom ili bi se sušio 2-3 godine (zbog sporih oksidativnih procesa) te mljeo u pistilom u tarionicima (mortarima). Mljevenom perunikom posipale su se rane, a s obzirom na broj ratova koje su vodili Rimljani u antici – nije čudo da je perunika kroz povijest bila tražena roba. 

UPOTREBA LJEKOVITOG BILJA U ANTICI

Po navodima Dioskurida i Plinija, poznato je da su stanovnici na tlu Hrvatske u antičko doba poznavali i cijenili raznovrsno ljekovito bilje. Iz pet knjiga Pedonija Dioskurida: O ljekovitoj tvari (De materia medica), pisanih oko sredine 1. st., poznato je da su se na hrvatskom tlu rabili lijekovi i kozmetički preparati biljnog podrijetla. U njihovom pripravljanju se koristilo čak 600 vrsta biljaka, a pripravci su rađeni u obliku mirisnih pomasti (balzama ili melema), kapi, pilula...
Mirisne pomasti (balzami, melemi) su pri sobnoj temperaturi gusta otopina smole u eteričnom ulju ili smjesa aromatičnih kiselina, njihovih alkohola i estera.
Balzami su se rabili za njegu lica, kose, ublažavanje boli i liječenje rana.
Tarionik (mortarium) temeljni je pribor antičke farmaceutske tehnologije, a služio je za mrvljenje i miješanje lijekova, boja i kozmetičkih sredstava. Oni izrađeni iz mramora, manjih dimenzija i glatkih unutrašnjih strana, rabili su se za izmrvljenje ljekovitog bilja, izradbu kolirija i lijekova za oči. Tucalo (tučak, pistillum) sastavni je dio tarionika, najčešće izrađen u obliku savijenoga koljena, stopala ili čizme. Mnogobrojni nalazi ovih predmeta dokazuju da su se na tlu Hrvatske učestalo izrađivali galenski pripravci lijekova.

U starim knjigama o ljekovitom bilju čitamo da se sušeni i mljeveni korijen irisa (rhizom) koristio za razne upale, probleme sa grlom, astmu i kašalj. Zatim se koristio kao diuretik (poticanje izlučivanja urina), spazmolitik (izmokravanje kamenaca i ublažavanje grčeva u crijevima), za nesanicu i kao sredstvo uništavanje glista, kod migrene, vegetativnih smetnji i depresija. U srednjem vijeku se fiorentinska perunika (Iris fiorentina) koristila kao abortiv, kontracepcijsko sredstvo, lijek za aktiviranje menstruacije nakon porođaja te kod ginekoloških bolesti i u menopauzi. 

Ljekovita perunika sadrži 0,2 % eteričnog ulja (koje sadrži benzaldehid i druge aldehide), flavonoide (irilin, irison B, irilone, irisolidone, iriflogenin, zatim tektoridin i iridin te njihovi glikozidi tektorigenin i irigenin). Također sadrži velike količine škroba (20-50 % - radi čega je dobar ekspektorans tj. služi za iskašljavanje), ponešto ulja, šećer i sluzi (zbog sluzi se davala maloj djeci kod upale desni izazvane izbijanjem zuba). Sadrži veće količine smole i tanine. 

Danas se ekstrakti iz perunike koriste kao kozmetici (za izradu sapuna, parfema i ostalih kozmetičko-higijenskih proizvoda), a u medicini se perunika ne primjenjuje (osim u homeopatiji, gdje se koristi za ublažavanje migrene).

IZVOR: http://narodni.net/sastav-ljekovitost-perinuke-ljekovita-svojstva-irisa/

Međutim suvremenim znanstvenim metodama zadnjih 20-ak godina su iz pojedinih vrsta irisa izolirani spojevi zvani flavonoidi koji mogu:

- biti anti-oksidansi tj. imati sposobnost čišćenja slobodnih radikala (Iris tectorum i Iris dichotoma),

- izazivati estrogeni odgovor vezanjem za estrogene receptore (Iris songarica iIris tenuifolia),

- imati antimikrobnu aktivnost (Iris germanica L.),

- imati protu-upalnu aktivnost (Iris germanica L.),

- imati inhibitorni efekt na aktivaciju Epstein-Barr virusa (Iris spuria L. (Calizona)). 

Također, usporednom analizom 11 znanstvenih radova objavljenih na PubMedu ustanovljeno je da se iz korijena različitih vrsta irisa osim gore navedenih flavonoida (koji se jako razlikuju od vrste do vrste) različitim metodama ekstrakcije (poput: lipofilne ekstrakcije ili kromatografije) te metodama identifikacije (poput spektroskopije ili NMR) mogu izolirati različiti spojevi: flavoni, izoflavoni, glikozidi izoflavona, benzofenoni, izoflavanoni, glikozidi fenolnih kiselina...

Ostalih 300-tinjak vrsta Irisa još nisu znanstveno istražene tj. biokemijski analizirane, tako da možemo samo pretpostavljati koje su njihove terapijske mogućnosti. 

Napisala: Danijela Rašić, dr.med. 

Split, 18.9.2019. 

Sadržaji objavljeni na ovim stranicama zaštićeni su prema Zakonu o autorskim pravima RH, te se ne smiju koristiti i preuzimati bez pismene dozvole autora. | 2019. © Aqua Med Medical Wellness - sva prava pridržana.